петак, 19. јун 2009.

Kontracepcioni logor

U jednoj dalekoj zemlji,
na brdovitom Balkanu,
umrla je aktivistickim zarom,
sacica pedera u jednome danu!

Istom su idejom svi bili vodjeni,
isto su im tekli u aktivizmu dani,
iste proteste zanosom vodili,
od drustvenih bolesti svi pelcovani,
a potamanili se u jednome danu...

Ova parafrazirana pesma Desanke Maksimovic odrazava svu tragediju POB-a (Pederske Oslobodilacke Borbe) kod Srbalja (ovo pokupih na Obraz sajtu) u novijoj istoriji.
Sa ove distance gledano, biti peder je mozda bilo sa stanovista mogucnosti, ne prava, najisplativije u Joskinoj Jugi! Mesta za kruzing od Italije do Albanije koliko ti volja! Dosta ljudi se, starijih naravno, sa setom seca tih dana kad su se kresali sa nekim u jednoj od uvala na Hrvatskom primorju. Jedino cega se mozda jos secaju jeste da je tip bio Slovenac ili Makedonac.

Od tada pa na ovamo imamo jedan srednji vek, gde svoj period kasne gotike POB dozivljava pocetkom devedesetih godina do danas.
Kao jedna od glavnih rukotovorina gotskog drustvenog razdoblja, ne umetnickog naravno, jeste karakteristican razoj drustvene misli, sa svojim najvecim biserom, inkvizicijom.
Kako na brdovitom Balkanu rastu krajem osamdesetih i pocetkom devedesetih nacionalne tenzije, stvara se i preduslov za rekonkvistaciju sveg drugacijeg, pa i pedera naposletku. Sa tom pretpostavkom netrpeljivosti prema svemu sto je 'spoljno, strano, uvozno, ne-domace, prskano, genetskim inzenjeringom dobijeno' raste citava generacija srpske mladezi uverena u svoju ispravnost, posebnost i cistotu. Srpsko nacionalno bice konacno dobija na volumenu posle visedecenijske inhibicije petokrakom. Red je da se otresemo svega onoga sto se 'nakotilo, uvezlo, usunjalo, uvuklo' u nase redove da bi nam potkopalo svetosavske korene. A kako nam je dusa protkana pirotskom sarenicom, tako volimo da prosaramo politicko-drustveni zivot kakvim koncem drugacije boje pa smo oberucke prihvatili makijavelisticki princip kao da je malte ne autohtona sorta s ovog podneblja!
Posto smo se do '96te bavili kolonama, posle toga podelom opozicionog hleba po trgovima, zvizdaljkama polako skontasmo da nam petokraka ipak i nije toliko smetala. Bar na pasosu i novcaniku. Stoga, zdusno se bacismo u zvizdukanje, ali ne one cuvene Djordja Marijanovica sa bacanjem sakoa, vec u zvizdaljku sa sve bacanjem jakne i lezanjem pred oklopnim vozilima MUPa. Dodje polako i novi milenijum i donese Srbijici na brdovitom Balkanu nagorelu skupstinu, nagorele demonstrante, olupane kontejnere i kola, policiju okicenu cvecem. Zivnusmo bog te jebo!

U toj atmosferi pijanstva od 55%-nog evropejstva, 35%-e demokratije i 9%-e ljubavi prema Kostunicima ostao je jedan mali procenat oduska, samosvesti, samokriticnosti i zelje za unapredjivanjem samog sebe.
Dok nam se vrhuska kupala bacajuci kozne jakne i uskacuci u odelca, ovaj put opet uvozna, a oni Obrazovani klinci gledali sa setom u ocima, rodila se klica onoga sto imamo danas.
Njihovi drugari iz klupa kojima su gusle ipak malo skripale uhu, a crkveni oci bili razobadana stoka pustena iz pedesetogodisnjeg obora, su slucajno pomislili da bi mogli na ovom brdovitom pasaluku mogli da se ostvare i kao pojedinci. Pomislise ljudi da bi mozda pasos bio dobar ne samo za trazenje posla peraca klozeta u Minhenu, vec i za obilazak neke destinacije zapadno od Batrovaca, za neki soping po Italiji ili kres u Pestanskim saunama!
Medjutim, kao sto ono sto vidimo kao mali nikad ne zaboravimo ni kad odrastemo, tako i ono sto naucimo tesko iz glave izbacimo. S obzirom da nam je ta ista vrhuska odrastala uz tate koji su sa srcem u petokraki isli na posao, tako je i njima cvrsta ruka za srce prirasla. Kao sto su tata i mama Jovanku i Josku u srcu nosili i njih na slet vodili, tako su i oni kao i vrsnjaci sa sobom i na wc popu vodili. Ruka ruku mije, pa kako je tati crvena knjizica fotelju znacila, isto tako njima danas brojanica.
Kako je tata nekad cuvao guzicu da ne ode na Goli Otocic, tako danas sin cuva svoju da ne padne ispod cenzusa.
U toj klimi politickih prdeza, flatusa, vetrova i puvanjaka obican, mali covek, bez funkcije, poluga moci i enormnih para je pozeleo i on da se ostvari. Pa makar i kao peder!
ALI! Uvek jedno ali, jelte! Nije to danas tako jednostavno. Kao sto si morao u tatino vreme da i ti budes clan, tako i u sinovljevo, pozeljno je da ides nedeljom u crkvu, postis, slavis slavu i saljes stihoklepacke poruke o velikim praznicima. Kao sto nisi sme biti zapadnjak ili preterani rusofil, tako danas nije bas uputno biti evropejac ili bozemesacuvaj nacitan. Trazis vizu-izrod, slusas MTV-mason, kupujes slovenacko-izdajnik, jedes Zivotinjsko Carstvo-petokolonas... A zamislite vi sad povrh tog svetosavsko-pravoslavno-se
rbsko-pravoverno-prirodnog morala da budes peder!? Ma tata bi te skembao na Otocic da nosas kamen, dnevno dupla doza, doduse ni kod sina se bolje ne provodis jer bi dobio lopatu u glavu. Za narkomaniju se dobija po guzici, to je manji prestp, pogotovo ako je trava domaca, s balkona.
E pa ako je tata imao organizaciju za orgazmicke sastanke komiteta i sl, sin ima prijeme, koktele i krsne slave, sto ne bi taj mali pedercic iz nase price imao i svoju neku organizaciju!
Tu dolazimo do potrebe osnivanja POB-a!!! To je kljucni momenat!
Ko osniva organizaciju? One tate koje su bili najkurcevitiji za vreme Vlade u Londonu, sinovi koji su bili najkurcevitiji pa pravili tatama haos na poslu, ulici i u kuci, i nasi mali kurceviti pederi koji prave picvajz sinovljevim popovima, dverima, navijacima, forumasima i ostalim drustveno-samosvesno korisnim grupama.
Dakle za osnivanje pokreta treba imati sta!? MUDA! Nebitno je sto takvi u vecem broju slucajeva najebu, al boze moj, sve to ide u rok sluzbe!
Posto su neke tate vremenom iskocile, pa im ni sinovi posle nisu mogli nista, tako iskacu i neki sinovi kojima ni mi jadni mali sotone pederi ne mozemo nista. Dalja logicna pretpostavka je da ce ili su vec vremenom iskocili neki od nas pedera i postali veliki i da im niko nece moci nista. Samo ne znam kako se zove veliki peder, da li pedercina ili jednostavno aktivista.
Da se razumemo, nemam ja nista protiv iskakanja, to je u ljudskoj prirodi, samo pratim svoj tok misli.

Elem, da nastavim...
U tom moru gde predatori jedu male i slabije, tako i sinovi i njihove pope, i obrazovci, i stormfrontovci jedu one sto vodu talasaju. A kako mi pederi talasamo sve, od porodicne koncepcije svojih roditelja, do modnog izbora, TV produkcije, show biznisa i sveg ostalog, pojavljuje se potreba da se konacno resi 'Pedersko pitanje u Srbiji'!
Naravno, svako za tim 'pravovernim' sinovljevim okruglim stolom ima svoju koncepciju kako to treba da se uradi. Tehnike su vrlo raznovrsne i naslanjaju se na tradiciju oceva. Sto bi rekli, domace!
Sustina samog pitanja je svojevrsna izolacija, jer sto bi mi ucili njihovu decu, sto bi mi hodali po ulici kad vrckamo i zavrcemo, sto bi mi glasali kad glasamo za ameriku non stop iako ne izlazi na izbore, sto bi mi uopste se prali i trosili vodu koja sutra moze sveta vodica u crkvi biti. Sve u svemu, trosimo srbske-domacinsko-pravoverne resurse. Stoga meni ta izolacija, ne po polu, kozi, imovinskom stanju, veri, vec po krevetu deluje kao 'Kontracepcioni logor'!
Zasto kontracepcioni? pa bolje bi bilo da nas nema, sto je desnicaru milo to mu se i snilo.

Medjutim, nas POB ne miruje. Tu su. Par drugova neustrasivog pogleda, dva para drugarica sa kikama i cuturicama. Probijaju se kroz redove, mrse desnicarima konce, bacaju bombe, talasaju i unose nemir.
Drugarica X ima ideju kako da se sprovede akcija, ali se s tim drug Y ne slaze, dok iz prikrajka drug Z zajebava drugaricu Q jer ima ruzniju uniformu od njegove.
U neku ruku i razumem tu takmicarsku atmosferu. Sutra kad treba dobiti nagradu, pohvale, pobrati zasluge i dobiti spomenicu, nece je dobiti kurir, vec idejni tvorac operacije.
Mozda ovo deluje kao malo natjecanje, ali ako zagrebemo dublje mozda i nije sve tako crno belo.
Kad drugarica X ode u klozet mozete videti da ima novu cuturicu za razliku od ostalih, sto znaci da ima nekoga ko joj dostavlja znacajnu pomoc u opremi. Drug Y opet se prsi, a nece da prizna da ga je pri proslom pokusaju proboja fronta zaboleo stomak, pa su ostali otisli da bitku biju, a on proveo vreme usran u klozetu. Drugarica Q je opet besna na partijskog druga Z jer je smislio celu operaciju za sutra dok je ona pisala po gradu parole i delila hleb sirocicima.
Nama, obicnom logoraskom pederaju sateranom u zicu kontracepcionog logora sve to deluje kao oslobodilacka borba za nase pravo da se prcamo de ocemo, kako ocemo i s kim ocemo, a nismo svesni da je drugarica X za svo ovo vreme drpisala i u steku cuvala sledovanja koje je odvajala s gomile, a da druga Z boli picka za logorase i proboj fronta kad je on vec obezbedio sebi suve carape i ciste gace jednom nedeljno!

Dok god se razvlacimo kao besni kerovi i guramo jedni drugima prst u guzicu, sinovi zadovoljno trljaju ruke. Dok inkvizicija njuska i odstranjuje nas sa poslova, iz drustva, iz konferencijskih sala, ulica i sateruje u zicu kontracepcionog logora, mi gladni cekamo neko prosvetiteljstvo, neku renesansu koja ce nam oterati kler, boljsevike, obrazovce, firere, moraliste, popove, crkvenjake, Jankovicke, batinase i na kraju i same istaknute clanove Centralnog Komiterta Saveza Pedera Srbije i POB-a, da mozemo da prodisemo bez ikoga da nam sedi na ledjima i iz nas crpi snagu za svoj opstanak.

PEDERI CELE ZEMLJE, UJEDINITE SE!

Hvala drugarici za ideju za naslov! Kiss


Нема коментара:

Постави коментар